|
Ponešto o autoru: William Shakespeare (1564-1616) je bio jedan od najboljih dramaticara i pjesnika Elizabetanske Engleske, i smatra se jednim od najtalentiranijih pisaca svih vremena. Napisao je 36 drama, 154 soneta i 2 narativne pjesme. Od toga su najpoznatija djela: Kralj Lear, Otelo, Hamlet, Romeo i Julija, Macbeth. Karakterizacije likova: Romeo- mladi sin Montekijev, smmrtno zaljubljen u Juliju, hrabar, pošten i spretan na rapiru Julija- kci Kapuleta, strasno voli Romea, mlada, pametna, odana Monteki i Kapulet- starješine daju zavadenih kuca, vrlo tvrdoglavi i “slijepi” Paris- mladi grof i knežev rodak, koji želi oženiti Juliju Tibaldo- ratoborni necak gospode Kapulet, stalno traži priliku da zapocme tucu Monah Lavrentije- franjevac koji pomaže Romeu i Juliji da se vjencaju Dojkinja- Julijina dojkinja, koja ju savjetuje i pomažu u svemu
Osnovne crte fabule: Romeo se na jednoj zabavi upozna s Julijom, te se njih dvoje zaljube. Svoju ljubav ne smiju otvoreno pokazati, jer su pripadnici smrtno zavadenih porodica. Zato Romeo dalazi u Julijin vrt kriomice i predlaže joj da se potajice vjencaju. Julija pristaje, pa Romeo odlazi kod monaha Lavrentija i dogovara tajno vjencanje. Lavrentije ih vjenca, ali istog dana Tibaldo napadne Romeovog prijatelja Merkucija i dok ih Romeo pokušava razdvojiti Tibaldo probode Merkucija. Tibalodo izazove i Romea, te ga Romeo probode. Buduci da je knez zabranio borbu izmedu obitelji, pod prijetnjom smrtne kazne, Romeo bježi kod Lavrentija da ga ne bi uhvatili. Knez ga ipak ne osuduje na smrt nego na prognanstvo. Prije nego što ode iz grada Romeo proved noc s Julijom i iako mu teško pada odvajanje od Julije on ipak ode u Mantovu. Nakon što Romeo odo, Julija sazna da se mora udati za grofa Parisa ili ce je se otac odreci. Ona odlazi kod Lavrenitija, a on joj daje uspavljujuce sredstvo, od kojeg ce izgledati mrtva. Lavrentije pošalje i pismo Romeu da dode po Juliju u obiteljsku grobnicu. Julija popije otrov i svi misle da je mrtva. Ali Romeo ne dobija pismo od Lavrentija i ne zna za prijevaru. U meduvremenu Baltazar, Montekijev sluga, dolazi kod Romea sa viješcu da je Julija mrtva. Romeo na to ode kod apotekara i kupi pravi otrov i odlazi u Veronu u grobnicu Kapuleta. U to vrijeme Lavrentije doznaje da Romeo nije primio pismo, pa uzima željeznu šipku i odlazi na groblje izvuci Juliju koja bi se uskoro trebala probuditi. Ali Romeo stiže prije i o dvoboju ubije grofa Parisa koji je došao položiti cvijece na Julijin grob. Romeo ulazi u grobnicu i misleci da je Julija mrtva ispija otrov i umire. Tada dolazi i Lavrentije, a Julija se budi. U meduvremenu je Parisov paž pozvao stražu i Lavrentije želi odvesti Juliju na sigurno. Ali Julija ne želi poci, a kako se straža sve više približava Lavrentije bježi ostavljajuci Juliju samu. Julija vidjevši Romea mrtvog uzme njegov nož i sama sebe probode. Uto ulazi straža i vidjevši što se desilo pretraži groblje. Nadu Lavrentija koji im sve ispripovjedi, a Kapulet i Monteki shvate kakvu su glupost ucinili i pomire se.
Mjesto i vrijeme u dijelu: Radnja se odvija u Veroni i Mantovi nešto prije Shakespearovog vremena, tj. oko 14. 15.st
Tema djela je nesudena ljubav Romea i Julije. Ideja djela je dokaz da ljubav uvijek nalazi put, a da se tvrdoglavost ne isplati.
William Shakespeare ROMEO I JULIJA II verzija
1. KRATAK SADRŽAJ
UVOD:
Vec u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svadi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svada koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslucujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.
POCETAK:
Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dode na zabavu.
ZAPLET :
Na zabavi Romeo susrece Juliju. Izmedu njih se rodi ljubav, cista i iskrena, bez ogranicenja koje namece mržnja izmedu njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaca pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjencaju
VRHUNAC :
U jednoj svadi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeci osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeci, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuduje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjecaji prema Juliji prijece ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.
RASPLET:
Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemica. Zbog vjecne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeci sprijeciti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reci Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleci da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.
KRAJ:
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali clanovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvacaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i cistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesrecu.
2. SOCIOLOŠKA I PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA
Romeo je mladic iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki nacin žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeduje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.
“Zublja sama Nek od nje uci sjati. Djeva ta Na crnom plaštu mrkle noci sja Ko alem kam na uhu crne žene – I nije vrijedan svijet krasote njene. Uz druge djeve kao snježna, cista Golubica u jatu vrana blista. Kad ples se svrši, ja cu je potražit I uz nju blagu divlju cud cu razblažit. Sad vidim da je to mi prva ljubav Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74
Romeo shvaca da je sreo sudbinu te je spreman uciniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reci da je poduzetan i hrabar mladic. Pun je vedrine i mladenackog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju.
“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu U nekom poslu sad odilaze I mole oci njene neka sjaju Na njinoj stazi dok se ne vrate. Ej, da su njene oci tamo gore, A zvijezde tu u glavi njezinoj, Od sjaja njenih obraza bi zvijezde Potamnjele ko svijeca od sunca, A njezine bi oci na nebu Obasjale sav svemir takvim sjajem Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83
Julija potjece iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom oznacit ce njen život. Shvaca kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.
“Iz ljute mržnje nice ljubav medna! Ah, prekasno te ja upoznah bijedna I nemila je srca mog sudbina Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78
Spremna je odreci se svega, pa cak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.
“Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo? O zataji oca svog, Odbaci ime to – il ako ne ceš, Prisegni da me ljubiš, pa cu ja Poreci da se zovem Capuletti. ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim? JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin Jer ti si ti i bez tog imena. “Montecchi” nije niti ruka niti nnga Niti lice niti trup ni drugo ništa Što pripada muškarcu. Drugo ime Na sebe uzmi – ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi Mirisalo i s drugim imenom. Baš tako bi Romeo, da i nije Romeo, svu milinu svoju divnu Sacuvao i bez tog imena. Romeo moj, odbaci svoje ime Jer ono nije dio bica tvog, I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84
3. TEMA
Sjajna, cudesna, neiscrpna, duboka i velicanstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu pricu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.
4. IDEJA
Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i pocetak najvece tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki nacin bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeduje mržnju.
5. METAFORICNOST
Metaforicnost u ovom romanu uocava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima izmedu Romea i Julije.
1) “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana I brazgotini taj se podsmijeva – Al tiho! Kakva svjetlost prodire Kroz onaj prozor tamo? To je istok, A Julija je sunce. – Sunašce, Izadi sada i udavi mjesec, Što zavidan je, smucen vec i blijed Od bijesa što si ljepše ti od njega, A služiš njemu. Zato nemoj njemu Da služiš više kad je zavidan. Livreja mu je vestalska zelena I bijela, kakvu tek budale nose – Odbaci je –“, citat, str.82
2)”A bujna glazba tvog jezika Nek objavi svu srecu naših duša Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108
6. NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU
Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmedu Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju. Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznacava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obicne ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio znacajan. Borba izmedu Tibalda i Mercuzija takoder je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio oznacava pocetak ove citave tragedije i sudbonosnih dogadaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja izmedu dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteca ljubav koja se, prema prici, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugacijim okolnostima tijek ovih dogadaja krenuo prema sretnijem kraju.
“LORENZO. E, takva divlja naslada imade I divlji kraj – u slavlju svome gine, Baš ko barut, kad se s vatrom združi, U isti tren se s njom i raspline. I najsladi se med nam gadit stane Kad okus mu je najugodniji Jer jeduci uništavamo tek – Pa zato budi umjeren u milju, Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107
“LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95
8.DOJAM O KNJIZI
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to prica o kojoj se vec sve zna. Zatim sam je poceo citati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu cini posebnom je da od pocetka naslucujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeca i u najsretnijim trenucima u prici. U tome je sva ironija ovog djela. Ova ce prica uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjecau ljubav. Ona ce uvijek buditi mladost i uzbudenje u covjekovom srcu. “Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogadaj ili nije, nece se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romanticnom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet ce vjecno u ovoj tragediji.”, citat, str.35
O ljubavi i mržnji u drami Romeo i Julija
Sjajem svojim ljubav ume da zabljesne i osvetli najveću tamu, postoji kao zračak nade u navali beznađa. Dve kuće istog ugleda u toj lepoj Veroni, gde se radnja zbiva, iz drevne mržnje počinju nov boj, te građanska ruka građansku krv liva.
Nesrećne utrobe tih neprijatelja rodiše kobno zaljubljenih dvoje, koji sahraniše mržnju roditelja samo preko bolne, tužne smrti svoje.
Ovim stihovima velikan svetskog pesništva započeo je svoju dramu Romeo i Julija. Vreme tačnog nastanka drame nije utvrđeno, ali se veruje da ju je Šekspir napisao sredinom devedesteih godina XVI veka. Idealna ljubav traje do groba. Idealna mržnja, takođe. Romeo i Julija smatraju se najvećom ljubavnom tragedijom, mada je ovaj Šekspirov komad, uglavnom, posvećen mržnji. Jedini koji se u ovoj tragediji vole jesu Romeo i Julija, dok se svi ostali mrze: njihovi roditelji, rođaci i prijatelji. Monteki i Kapuleti. Verona, mesto u kome se radnja zbiva, je suviše mala i predstavlja svet iskidan od ličnih interesa i sitnica za razliku od nečeg tako ogromnog i snažnog kao što je ljubav Romea i Julije. Žiteljima ovog gradića nedostaju životna snaga i strast za životom. Šekspir upravo pokazuje da svet kome je jedino pravo i snažno osećanje opijenost Romeovom i Julijinom ljubavlju i nema pravi razlog postojanja. U svemu tome, teško je utvrditi gde prestaje ljubav, a gde počinje mržnja. Tako je i građanima Verone već dosadila tolika mržnja između ove dve porodice. Oni, čak šta više, podjednako mrze i Monteke i Kapulete. - Dole Monteki! - viču oni. - Dole Kapuleti! Međutim, u lepoj Veroni punoj mržnje, rastu dvoje mladih puni ljubavi. Oni se prvi put susreću u domu Kapuletih na balu, gde se istovremeno zaljubljuju ne sluteći kakve posledice će nastati i koju životnu moć ima njihova ljubav. Romeo prilazi Juliji rečima hodočasnika koji se obraća ikoni, i za razliku od njegove prošle ljubavi Rozaline, Julija je stvarna, i pored nje Romeo nema potrebu za tužnim uzidajima. Ona je jednostavno tu, i bez komplikovanih filozofskih misli. Njihova ljubav postaje stvarna i velika igra života koja nezaustavljivo hrli u budućnost, u svaki naredni tren. Iste večeri su se verili i već sledećeg dana venčali. Samo jednom su se posvadjali, samo jednom pomirili, samo jednu noć proveli zajedno i sledećeg jutra doživeli bol rastanka. Iz konstatne dinamike radnje upravo proizilazi utisak da je svaki oblik njihove ljubavi veći od sebe samog, i da se ne crpi u stvarnosti i događajima iz prošlosti. Svaki tren koji doživljavaju zajedno je jedinstven i neponovljiv. I to je bila ljubav koja je činom samoubistva dostigla vrhunac na zemlji. Znajući kolika tragičnost leži u svemu, otac Lavrentije je rekao Romeu: Nagle sreće naglo i završe I umru u svom trijumfu ko vatra I barut što se u poljupcu nište. I posle svega, Romeo i Julija se susreću ponovo, ali u grobu: Romeo misli da je Julija mrtva, Julija veruje da je mrtav Romeo. Međutim, do toga časa, mrtvi su već mnogi njihovi rođaci i prijatelji, koji su se međusobno ubijali iz mržnje. Romeo i Julija, međutim, ubijaju se iz ljubavi. Romeo ispija otrov, zbog Julije. Julija se probada nožem, zbog Romea. Tada, posmatrajući roditelje nad mrtvim telima svoje dece, jedine posredne i neposredne uzroke tragedije, Knez Veronski kaže: Sumoran mir jutro donosi na ovo, Sunce od tuge ne može da sine. Šekspir je dobro znao da i preterana ljubav i preterana mržnja znače za čoveka istu katastrofu. Zato se na samom kraju, dve zavađene strane, dvoje ljutih neprijatilja mire.
 |