Maturski, seminarski i diplomski radovi

Albert Ajnstajn, Einstein Albert, jedan od najvećih fizičara svih vremena rođen 14. III 1879. u Ulmu, Njemačka, ,a  umro 18. IV 1955 u Princetonu, u SAD-u. Odrastao je u Münchenu, Italiji te Švicarskoj, u kojoj 1900 završava studije na Tehničkoj visokoj školi  Zurich. Od 1902 do 09. radi u glavnom gradu Švicarske, Bernu u patentnom uredu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacije dužina, te ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodnu svjetlost i princip ekvivilecije, osnovu opće teorije relativnosti. Godine 1909 postaje izvanredni profesor teorijske fizike u Pragu, Češka, a 1912 vraća se  u Zürich i postaje redovni profesor na Visokoj tehničkoj školi. 1914 izabran za člana Pruske akademije nauka, te postaje direktor instituta Kaiser-Wilhelm-Istitut fur Physik u Berlinu. Po dolasku nacional-socialista na vlast, te početka diktatorske vlasti Adolfa Hitlera. (1933) Zbog židovskog porijekla Einsteinu su oduzete sve funkcije i konfisciran imetak. U znak protesta Einstein se odriče Njemačkog državljansta i dolazi u emigraciju u SAD gdje do kraja svoga života radi u Institutu za viša naučna isratraživanja u Princetonu. Uvjek će ga se pamtiti po njegovim velikim izumima i teorijama a njegovo glavno djelo,  teorija relativnosti (1916) koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za danji razvoj teorijske fizike, već duboko zahvaća u fizolofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije (RELATIVNOST). Einstein je neprekidno usavršavao teoriju relativnosti, pa je u posljednim godinama svoga života razvio tvz. TEORIJU POLJA, koja generalizira njegovu teoriju gravitacije i uključuje njegovu teoriju elektromagnetizma.Osim teorije relativnosti, Einstein je fizici dao i druge vrlo važne priloge. Godine 1905 uveo je HIPOTEZU o KVANTIMA SVJETLOSTI ili FOTONIMA tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti korpusaklarno kao roj čestica, kad treba da se objasne neke pojave, napose FOTOEFEKT.Analiza te pojave pokazuje da se ona može lako objasniti, ako se pretpostavi da postoje kvanti svjetlost, a da ostaje nerazumljiva na temelju pedodžbe svjtelosti kao elektromagnetskih valova. Einstein je postavio vezu između E fotona i frekvencije svjetlosti v kao valne pojave, u obliku E = h v (h = 6.62 x 10-34 J s; Planckova konstanta); potpuno objašnjenje dvojnog karaktera svjetlosti, koja se prema prilikama očituje kao korpuskularna ili kao valna pojava, daje tek moderna kvantna fizika. Godine 1907.  Einstein je razvio kvantnu teoriju specifične topline, koju je dalje usavršio P. Debye. Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju (1900 M. Plack je otkrio prve kvantne zakone za zračenje).Za radove na polju kvantne teorije Einsteinu je 1921. podieljena Nobelova nagrada za fiziku.Poret toga pokazao je da Brownovo gibanje nastaje kao posljedica sudara molukula tekućine sa sitnim česticama suspendiranim u tekućini i tako pridonio potvrdi kinetičke teorije topline, primjenivši je i na tekućine. U vezi s tim problemima dao je još nekoliko priloga, koji se nadopunjuju radovima M. Smoluchovskoga.Einstein i de Haas ekperimentalno su ostvarili giromagnetski učinak, koji se sastoji u tome da željeni štap kod magnetiziranja dobiva vrlo sitan moment impusa.

EINSTEINOVA RELACIJA (E =mc2) kaže da svakom tijelu treba pripisati energiju koja je jednaka umnošku mase i kvadrata i brzine svjetlosti. Na temelju te relacije može se zaključiti da su u jezgrama atoma sadržane goleme količine energije, jer je gotovi sva masa atoma koncentrirana u njegovoj jezgri. Modernim rezultatima o raznim nuklearnim reakcijama, o cijepanju atoma, o dobivanju jednog dijela te energije u korisne svrhe (atomski reaktori) i u razorne (atomska bomba) ova relacija, postavljena 1905, svestrano je potvrđena i predstavlja jednu od osnovnih zakonitosti u prirodi.