MATURSKI RAD / SEMINARSKI RAD IZ CARINSKOG POSLOVANJA - CARINSKI POSTUPCI SA ROBOM

Uvod

Ne može se sa sigurnošću tvrditi kada je u povijesti čovječanstva započelo ubiranje carine. Pretpostavka je da carina postoji otkad i trgovina. Tako se ubirala u Starom Kraljevstvu Egipta još u vremenu od 2700. do 2200. godine prije Krista, mada ona nije bila nužan dio administracije. Naime kako je skoro sva trgovina bila u rukama države, nije bilo potrebe da se organizira sustav radi ubiranja neznatnih prihoda.

U doba Hamubarija i Salamona, radi uporabe cesta, mostova, luka i drugih javnih objekata, carine se naplaćivalo od građana kao javni prihod. Carine je ubirala država ali počesto puta i gradovi.

            U Kini se u vremenu od 11. do 7. stoljeća prije Krista carina ubirala kao jedan od ukupno devet raznih poreza, pristojba i drugih davanja u državni proračun.

            Poreze i carine u antičkoj Grčkoj u malim gradovima-državama ubirali su utjerivači koje je država unajmljivala. Stopa carine bila je relativno niska, svega 2 % vrijednosti uvoznika i to najčešće stranaca. Sustav je bio blag i od strane uvoznika nije bilo razloga za zlouporabu. U kasnijem razdoblju, u doba kraljeva, ovom se izvoru prihoda pridavao veći značaj te se i sustav u tom pravcu promijenio, tako da su unajmitelji prava na ubiranje nametanja imali jako velike ovlasti, koristeći fizičku prisilu čak povrjeđujući privatnost domova. Brojni oblici posebnih poreza na trgovinu ubirali su se i tijekom cijele rimske povijesti, a najranije su bile carinske naknade na uvoz i izvoz. Osvajanjem novih kolonija Rimljani nisu mijenjali zatečeni porezni i carinski sustav, tako da su u raznim dijelovima Rimskog carstva carinske stope bile različite.

            Rimljani su carine rezervirali na državne, provincijske ili gradske. Jedno su vrijeme u rimskim provincijama carinarnici bili privatne osobe-publicani, kojima je Rim unajmio pravo na naplatu carine za robu što je unošena i iznošena iz grada, a kroz povijest se sustav mijenjao i prilagođavao političkim odnosima i stupnju razvoja države.

            U srednjem su vijeku carine bile sastavni dio financijske politike komuna. Među njima je prednjačila Venecija kao najstarija srednjovjekovna komuna i najjača trgovačka sila na Jadranu a u nekim vremenskim periodima i na cijelom Sredozemlju. Venecija je prva, već u 6. stoljeću uredila i uvela carinski sustav.

            Na hrvatskom području carinska služba ima povijesnu tradiciju dugu više od sedam stoljeća. Naime, dubrovački carinski statut «Liber statutorum doane» iz 1277. godine je jedan od najstarijih carinskih zbornika u Europi. To nije slučajno, jer je Dubrovnik bio samostalna država s razvijenom trgovinom na kopnu i na moru s gotovo neograničeno slobodnim prometom robe, ljudi i novca. Carina je bila jedan od glavnih prihoda.

            U tim propisima mogu se naći i neke odredbe koje možemo usporediti s današnjim međunarodnim sporazumima, kao npr. odredba o reciprocitetu kojom se propisuje da će stranci plaćati onoliku carinu koliku plaćaju Dubrovčani u njihovim mjestima.

Opći podatci o carinskoj upravi

            Carinska uprava Republike Hrvatske ( u daljnjem tekstu: Carinska uprava ) upravna je organizacija u sastavu Ministarstva financija. Sjedište Carinske uprave je u Zagrebu.

            Sabor Republike Hrvatske je na sjednicama Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. godine donio Zakon o carinskoj službi Republike Hrvatske, u kojem je navedeno da «rad organa carinske službe obavlja Carina Republike Hrvatske koja je sastavni dio Ministarstva financija Republike Hrvatske, i carinarnice kao njeni područni organi» a koji  je stupio na snagu danom objave u «Narodnim novinama» odnosno dana 8. listopada 1991 godine kada su odlukom Sabora raskinute sve državno-pravne veze s dotadašnjom SFRJ.

            Do tog je datuma carina bila savezni organ uprave u sklopu kojeg su djelovale carinarnice na teritoriju sadašnje države a bile su izravno pod nadležnošću Savezne uprave carina sa sjedištem u Beogradu. Tih deset carinarnica su nastavile s radom kao ustrojstvene jedinice carinske uprave RH.

Djelatnost carinske uprave

            Carinska uprava je, kako je već navedeno, upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija.

            Poslovi carinske uprave su:

• pripremanje i predlaganje sustavnih rješenja i mjera tekuće ekonomske politike u području carinskog sustava, sustava carinske i izvancarinske zaštite i slobodnih zona,
• organiziranje i nadzor rada carinske službe,
• praćenje i obrada podataka o izvozu, uvozu i provozu robe,
• carinski nadzora u robnom i putničkom prometu s inozemstvom,
• promjena međunarodnih ugovora  o trgovina i bilateralnih sporazuma iz područja međunarodnog cestovnog prometa,
• provjera fizičkih i pravnih osoba u skladu s carinskim, trošarinskim i drugim propisima,
• odobravanje i provođenje carinski dopuštenog postupanja ili uporabe robe,
• nadzor i kontrola obračuna i naplate carine, trošarina i drugih davanja,
• devizno-valutna kontrola u međunarodnom putničkom prometu s inozemstvom,
• sprječavanje i otkrivanje carinskih i deviznih prekršaja i kaznenih djela iz carinskog područja,
• vođenje upravnog i carinsko-prekršajnog postupka i postupka o prekršajima u svezi trošarina,
• briga o izgradnji, rekonstrukciji, održavanju i opremanju graničnih prijelaza i drugih carinskih objekata,
• nadzor nad radom međunarodnih otpremnika, provođenje stručnih ispita i izdavanje licence za obavljanje stručnih poslova međunarodnog otpremništva,
• suradnja s inozemnim carinskim službama i međunarodnim organizacijama u rješavanju carinskih pitanja

Pored navedenih, obavlja i poslove koji se odnose na zapošljavanje, položaj, prava, obveze i odgovornosti djelatnika carinske uprave, provodi prvostupanjsko i drugostupanjsko sudnje, te organizira stručno obrazovanje i usavršavanje carinskih službenika i namještenika.

            Nadležnost carinske uprave proteže se na cijelom carinskom području Republike Hrvatske. Carinsko područje RH obuhvaća teritorij RH, a ograničena carinskom crtom koja je istovjetna s graničnom crtom RH. U tu su nadležnost uključena i postrojenja i uređaji u epikontinentalnom pojasu RH, sukladno posebnim propisima iz područja pomorstva.

Struktura carinske uprave

Poslovi carinske uprave obavljaju se u Središnjem uredu i carinarnicama koje su ujedno i temeljne ustrojstvene jedinice.

            Zbog specifičnosti obavljanja poslova u carinskoj upravi, sukladno međunarodnim standardima o uređivanju djelokruga i ustroja carinske službe uvjeti za organiziranje ustrojstvenih jedinica središnjeg ureda carinske uprave i carinarnice mogu se propisati drugačije od uvjeta utvrđenih propisima o načelima za unutarnje ustrojstvo ostalih tijela državne uprave.

            Carinskom upravom i radom središnjeg ureda upravlja ravnatelj s položajem pomoćnika ministra a imenuje ga i razrješava Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra financija.

Središnji ured

Središnji ured objedinjava i koordinira rad carinske službe te osigurava sve potrebne uvjete za rad ostalih ustrojstvenih jedinica.

            U Središnjem uredu ustrojeno je sedam službi i dva odjela koji su pod izravnom nadležnošću ravnatelja.

            Radom službi upravljaju pomoćnici ravnatelja koja na radna mjesta raspoređuje ministar financija na prijedlog ravnatelja. Pomoćnik ravnatelja odgovoran je ravnatelju za rad službe kojom upravlja, te za zakonito, stručno i pravodobno obavljanje poslova u odjelima carinarnica iz područja djelokruga službe i za ukupno stanje na području djelokruga službe.

1.         Služba za carinski sustav i postupke

U nadležnosti ove službe je prvenstveno priprema nacrta propisa iz carinskog, vanjskotrgovinskog, deviznog i poreznog sustava, izrada naputka i objašnjenje za primjenu propisa, provođenje prvostupanjskih upravnih i drugostupanjskih prekršajnih postupaka

( rješava o žalbama na postupak ), provodi nadzor nad radom ovlaštenih carinskih otpremnika.

2.         Služba za carinsku tarifu, vrijednost i podrijetlo robe

Pruža pomoć carinarnicama na području utvrđivanja carinske vrijednosti, podrijetla robe, daje stručna mišljenja kada dođe do sporova oko carinske vrijednosti ili tarife, obavljanje kemijsko-tehničkih ispitivanja uzoraka robe, te se obavljaju kontrolno-inspekcijski poslovi sukladno ovlaštenjima iz carinskog zakona. Za istaći je da su u nadležnosti ove službe četiri carinska laboratorija: u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku.

U carinskim se laboratorija vrši ispitivanje uzoraka raznih roba kako bi se sa sigurnošću mogla ispitati njihova kakvoća i to istim znanstvenim metodama ispitivanja i istim instrumentima u više proba. Takav način rada daje rezultate koji nisu podložni subjektivnoj procjeni.

3.         Služba za reviziju i naknadnu kontrolu

Ova služba revidira rad svih ustrojstvenih jedinica Carinske uprave u pogledu ispravne primjene carinskih, deviznih, poreznih i ostalih propisa i to prvenstveno radi otklanjanja propusta u radu i ujednačavanja prakse u ustrojstvenim jedinicama, također obavlja inspekcijski nadzor i naknadnu kontrolu kod uvoznika i posjednika robe putem knjigovodstvene evidencije.

4.         Služba za posebne poreze (trošarine)

Priprema nacrte propisa o trošarinama, daje naputke i objašnjenja za njihovu primjenu, vodi evidenciju obveznika trošarina, izdaje odobrenja i markicu kojima se obilježava proizvodnja i promet robe koja podliježe plaćanju trošarina (motorna vozila, plovila i zrakoplovi, kava, bezalkoholna pića, pivo, alkohol, duhanski proizvodi, naftni derivati i luksuzni proizvodi) koordinira i neposredno provodi aktivnosti trošarinskih provjera, prati stanje naplate trošarina te predlaže mjere za učinkovitiji rad.

            Ova je služba nova u Carinskoj upravi, budući da su trošarine od 1.siječnj 2002.godine bile u nadležnosti Porezne uprave.

5.         Služba za suzbijanje krijumčarenja

Ova služba ima zadaću  osmisliti, poticati, usklađivati pa i neposredno provoditi sve djelatnosti carinske službe na planu borbe protiv krijumčarenja robe, opojnih droga, novca, osoba, nuklearnog materijala i svega drugog što može naštetiti RH i široj međunarodnoj zajednici. Služba koordinira radom carinarnica na ovom planu a po potrebi neposredno provodi operativne akcije. Prikuplja, obrađuje i čuva podatke o pojavama, metodama, organizatorima i izvršiteljima krijumčarenje.

Posebno je zanimljiv rad ove službe na dubinskim kontrolama robnog prometa unutar cijelog carinskog područja radi suzbijanja krijumčarenja u okvirima ovlasti datim zakonom.

Bez suradnje s drugim tijelima državne uprave, pravosuđa i međunarodnim organizacijama, rad ove službe ne bi imao velike rezultate.

6.         Služba za informacijski sustav i carinske objekte

Zadatak ove službe je izrada prijedloga o unapređivanju tehničke i informatičke djelatnosti Carinske uprave, te organiziranje i nadzor nad jedinstvenom obradom podataka potrebnih za praćenje poslova i raznih zadataka. Na planu projektiranja, izgradnje, održavanja i opremanja graničnih prijelaza nužno surađuje sa Odjelom za izgradnju i održavanje graničnih prijelaza pri Upravi za nabavu Ministarstva  financija. Zadaća ovog odjela je i održavanje i ažuriranje carinskih registara i šifrarnika, te priprema analiza i kontrola statističkih podataka.

7.         Služba za međunarodnu suradnju, integracije i razvoj

Ova služba, provodi poslovne suradnje sa stranim carinskim službama, radi ujednačavanja i pojednostavljivanja carinskih postupaka, vodi pregovore o međunarodnoj suradnji, pruža i trži pravnu pomoć u međunarodnim odnosima, vodi pregovore o pristupanju međunarodnim carinskim konvencijama, usklađuje rad sa zahtjevima Europske komisije sukladno pregovorima o pristupanju Europskoj uniji i drugim integracijama.

Upravo je u tijeku provođenje projekta regionalnog programa tehničke pomoći ili CARDS-programa (Community Assistance for Reconstruction, Democratisation and Stabilisation).

U tom je pravcu ugovoren i već se započeo provoditi Twinning ugovor o potpori sa Republikom Austrijom kao zemljom partnerom, a kojemu je osnovni cilj poboljšanje kretanja ljudi, robe i usluga uz istovremeno bolje osiguranje hrvatskih granica  i osiguranje regionalne stabilnosti u okviru projekta približavanja Europskoj uniji.

Program se već provodi putem poboljšanja nacionalnih propisa i zakonske regulative za carinsku službu kako bi se udovoljilo međunarodnim standardima i zahtjevima Europske unije i to jačanjem institucionalnog i administrativnog kapaciteta odnosno efikasnosti glavnih upravnih tijela carine, te jačanjem postojećeg sistema obrazovanja kadrova u Središnjem uredu i djelatnika ostalih ustrojstvenih jedinica koji rade na polovima vezanim za kretanje robe.

8.         Odjel za zajedničke poslove

Kao što i sam naziv govori, u okviru ovog odjela obavljaju se poslovi kojima je cilj osigurati uvjete za rad djelatnika Središnjeg ureda i ostalih ustrojstvenih jedinica, te naplata prihoda, izrada plana prihoda, analiza prihoda i potrošnje, revizija financijskog poslovanja i izrada godišnjih obračuna, nabava i evidencija osnovnih sredstava, koordiniranje i obavljanje kadrovskih poslova, pravno dorađivanje prometa, predstavki i prigovora, vođenje kadrovske evidencije – očevidnika službenika i namještenika Carinske uprave, sudjelovanje pri izradi normativnih akata iz svojega djelokruga, te obavljanje administrativnih i pomoćnih procesa.

9.         Odjel za unutarnji razvoj

            Djelokrug rada ovog odjela je praćenje kretanja pojavnih oblika kršenja propisa i pravila službe od strane carinskih službenika i namještenika, provođenje postupaka za utvrđivanje činjenica i okolnosti koje su mjerodavne za ocjenu zakonitosti postupanja carinskih službenika i povrede službene dužnosti, prikupljanje stručnih podloga za podnošenje prijava i zahtjeva za pokretanje disciplinskih, prekršajnih i kaznenih postupaka.

Ovaj odjel također procjenjuje također ugroženost carinske službe i njenih djelatnika od korupcije i organiziranog kriminala, te obavlja i operativne provjere. Odjel provjera pritužbe i podneske carinskih zaposlenika i drugih osoba. O svojim pitanjima iz svog djelokruga ovaj odjel izvješćuje isključivo ravnatelja.

Postupak izvoza robe

1.         Jedinstvena carinska deklaracija

Temeljni carinski dokument je JCD. Uz ovaj dokument navodimo sljedeće pojmove:

• deklarant – primatelj robe, špediter
• carinski dužnik
• podnošenje robe
• podnošenje carinske deklaracije

Deklaraciju podnosi osoba na koju glasi prijevozna isprava, osoba na koja su prenijeta prava iz prijevozne isprave ili druge osobe za to ovlaštene (npr. špediteri). Da bi se u postupku carinjenja u ime carinskog obveznika mogle pojavljivati i druge osobe, carinski će obveznik podnositelju deklaracije izdati pismenu punomoć ili dispoziciju. U JCD podnositelj deklaracije upisuje podatke o carinskom obvezniku, o količini, podrijetlu, kvaliteti i vrijednosti robe, na osnovi kojih se može utvrditi carinska osnovica i roba razvrstati u određeni tarifni broj carinske tarife i drugim tarifama koje služe kao osnova za izračunavanje carinskih olakšica ili za naplatu carine i ostalih uvoznih pristojbi i poreza na promet pri uvozu robe. Uz carinsku deklaraciju podnose se isprave kojima se dokazuju činjenice bitne za carinjenje robe, a deklaraciju potpisuje podnositelj.

Po prijemu carinske deklaracije carinarnica utvrđuje dalje pravilno i uredno popunjena, jesu li deklaraciji priložene sve ostale potrebne isprave, jesu li isprave izdali nadležni organi, da li podatci iz priloženih isprava slažu sa podatcima upisanim u deklaraciju. Nakon prijema deklaracije carinarnica obavlja pregled robe kojom prilikom utvrđuje da li podatci navedeni u deklaraciji i priloženim ispravama odgovaraju stvarnom stanju robe. Ako je sve uredu carinarnica ovjerava deklaraciju. U carinskom zakonu detaljno su propisani postupci carinarnice, ako se pri pregledu utvrdi da podatci ne odgovaraju stvarnom stanju robe (greške, žalba, pravo prigovora…).

JCD se koristi pri uvozu, izvozu, kod konsignacijske prodaje strane robe.

2.         Značenje pojedinih izraza

Pojedini nazivi imaju sljedeće značenje:

• JCD – propisani obrazac koji se upotrebljava kao pisana carinska deklaracija,
• «komplet JCD» - komplet od 8 primjeraka 1,2,3,4,5,6,7,8 ili dva kompleta od 5 primjeraka 1/6,2/7,3/8,4/5 ili 5/4,
• «set JCD» - primjerci JCD potrebni za provedbu odabranog carinskog postupka,
• «dvonamjenska uporaba» - uporaba potrebnih setova iz kompleta od pet primjeraka, gdje je potrebno na primjercima JCD precrtati neupotrjebljenu brojčanu oznaku,
• «polje» - dio JCD omeđen crtom i označen brojem ili velikim tiskanim slovom i nazivom polja,
• «podpolje» - upadljivo omeđen dio polja što ga brojimo s lijeva udesno,
• «dodatni list JCD» - obrazac što je sastavni dio JCD, a rabi ga se ako se deklarira robu što je se razvrstava u više od jedne tarifne oznake carinske tarife.

U izvoznom postupku odobrava se iznošenje domaće robe iz carinskog područja RH. Svu domaću robu namijenjenu izvozu mora se staviti u izvozni postupak kojeg se, u pravilu obavlja temeljem jedinstvene carinske deklaracije. Izvoznu carinsku deklaraciju podnosi se carinarnici prema sjedištu ili prebivalištu izvoznika ili u kojoj je roba zapakirana ili utovarena za izvoz. Ako se izvoz obavlja kod proizvođača, izvoznu se carinsku deklaraciju može podnijeti carinarnici nadležnoj prema sjedištu proizvođača.

Postupak izvoz propisan je u člancima 169. i 170. Carinskog zakona («Narodne novine», broj 78/99., 94/99. i 73/00.), pojedinim odredbama, te u Pravilniku o obrascima za provedbu Carinskog zakona («Narodne novine», broj 147/99.).

U izvoznom postupku odobrava se iznošenje domaće robe iz carinskog područja RH. Svu domaću robu namijenjenu izvozu mora se staviti u izvozni postupak kojeg se, u pravilu, obavlja temeljem Jedinstvene carinske deklaracije.

Kada se, temeljem opravdanih razloga, izvoznu carinsku deklaraciju ne može podnijeti carinarnici prema sjedištu ili prebivalištu izvoznika, izvozni carinski postupak može se pokrenuti u bilo kojoj carinarnici u carinskom području RH.

3.         Izvoz robe na temelju trgovačke ili druge isprave

Osim uobičajena izvoznog postupka, kada se na carinjenje istodobno mora podnijeti izvoznu carinsku deklaraciju i robu. Uredbe omogućuju da Carinska uprava može odobriti izvoz robe na temelju trgovačke ili druge isprave, pod uvjetom da takva isprava sadrži podatke što osiguravaju prepoznavanje robe.

Takav način carinjenja odobrava se samo za robu što je se može pregledati bez teškoća u graničnim carinskim ispostavama.

Osim potrebnih isprava za određeni postupak, dopunskoj carinskoj deklaraciji treba priložiti trgovačke isprave na temelju kojih je obavljen izvoz robe.

4.         Ovlašteni pošiljatelj (izvoz na osnovi knjigovodstvenog zapisa)

Carinska uprava – Središnji ured može osobi koja namjerava robu izvoziti odobriti da izvoz obavi bez podnošenja robe i deklaracije za postupak provoza otpremnoj carinarnici.

Odobrenje se može dati osobama koje:

• redovito šalju robu
• svojim evidencijama carinarnici omogućuju nadzor nad postupkom,
• su položile jamstvo, kad je to, prema propisima o postupku izvoza, nužno,
• nisu teže kršile ili nisu ponavljale kršenje carinskih propisa,
• su stekle povjerenje u carinskoj upravi kao pouzdani partneri i koje daju sva jamstva za zakonito provođenje postupaka

Obrazac zahtijeva nije propisan, no treba sadržavati barem sljedeće podatke:

• o podnositelju zahtjeva (navesti naziv i sjedište podnositelja, matični broj),
• o zahtijevanim carinskim postupcima,
• o robi za koju se zahtijeva deklariranje na osnovi knjigovodstvenog zapisa. Ako ima više vrsta roba, podnosi se popis robe u dva primjerka,
• o carinarnici nadležnoj za nadzor deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa i carinskoj ispostavi za provjeru robe, te carinskoj ispostavi za prijam dopunske deklaracije,
• o mjestu i prostoru gdje će biti roba deklarirana za izvoz,
• o načinu vođenja knjigovodstvenog zapisa
• o načinu obavještavanja carinarnice prije otpreme robe,
• o predloženim instrumentima osiguranja, ako to zahtijevaju postupci za koje je potrebno jamstvo,
• o predloženu roku važenja odobrenja, te dinamici izvoza,
• o odgovornim osobama za provedbu postupaka, ime i prezime, jedinstveni matični broj, broj telefona i telefaksa

Osim zahtjeva za pojednostavljeni postupak i postupak na osnovi knjigovodstvenog zapisa, treba podnijeti i zahtjev za ovjeru trećeg primjerka JCD kojim se robu otprema iz prostora što ga je odobrila carinarnica ili zahtjev za odobrenje da ovlašteni izvoznik vlastitim odobrenim pečatom ovjerava treći primjerak JCD.

5.         Postupak izvoza na osnovi knjigovodstvenog zapisa

Ovlašteni izvoznik doprema robu na mjesto koje mu je u odobrenju odobreno. Upisuje robu u knjigovodstveni zapis i ispostavlja 3 JCD koji mora biti popunjen barem podatcima što ih se upisuje u polja :

 1 – vrsta carinskog postupka

 2 – pošiljatelj izvoznik

 6 – broj koleta

 8 – primatelj

14 – deklarant

17 – zemlja odredišta

18 – identitet i nacionalnost prijevoznog sredstva u odlasku

22 – valuta i ukupna svota u računu

31 – pakiranje i opis robe

35 – bruto

44 – posebne primjedbe, priložni dokumenti, uvjerenja i dozvole

53 – odredišna carinarnica

54 – mjesto i datum, ime i prezime te potpis deklaranta

Treći primjerak JCD kojim ovlašteni izvoznik otprema robu mora ovjeriti nadležna carinarnica.

Carinarnica vodi posebne evidencije ovjerenih JCD za svakog ovlaštenog izvoznika. Ovjerene deklaracije daju se temeljem posebnog zahtjeva odgovorne osobe ovlaštenog izvoznika spomenuta u odobrenju.

Ovlašteni izvoznik mora voditi posebnu evidenciju o primljenima ovjerenim trećim primjercima JCD.

Ovlašteni izvoznik unosi podatke o pošiljci u knjigovodstveni zapis.

6.         Kombinacija carinskih postupaka

Carinska uprava- Središnji ured može podnositelju zahtjeva koji ispunjava uvjete za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa odobriti pojednostavnjenje za više carinskih postupaka. Podnositelj zahtjeva istodobno podnosi zahtjev za sve predložene carinske postupke.

Korisnik odobrenja mora voditi razdvojeno knjigovodstvo, kako bi carinarnici u svakom trenutku bili na raspolaganju podatci o tome u kojemu je carinskom postupku i gdje je roba što ju je korisnik odobrenja zapremio pri pojednostavnjenju na osnovi knjigovodstvenih zapisa. Nakon uknjižbe ispostavlja primjerak JCD i obavještava nadležnu carinsku ispostavu.

Odobrenje mora sadržavati podatke o vrsti izvoznog postupka, o robi (količini, vrijednosti). Nakon slanja obavijesti, počinje teći rok iz odobrenja u kojemu je nadležna carinska ispostava dužna izvijestiti ovlaštenog uvoznika hoće li doći pogledati robu ili ne. Ako carinska ispostava izvijesti da će doći na pregled, prijevozno sredstvo s robom mora čekati carinskog djelatnika i ne može ga se otpremiti u izvoz. Ako carinska ispostava obavijesti ovlaštenog izvoznika da neće doći na pregled, ili ga u određenom roku o tome ne obavijesti ovlašteni pošiljatelj, na prijevozno sredstvo ili na robu stavlja carinska obilježja, kako bi se osigurala istovjetnost robe.

Carinska kliješta ovlaštenom izvozniku dodjeljuje Carinska uprava-Središnji ured.

7.         Ograničenja u pojednostavnjenih izvoznih postupaka

Pojednostavnjenja se ne mogu dopustiti za robu koja podliježe naplati posebnih poreza.

8.         Podnošenje dopunske deklaracije

Ovlašteni izvoznik dužan je podnijeti JCD za sve pošiljke što ih je uveo u knjigovodstvo (knjigovodstveni zapis) i za koje je ispostavio 3 primjerak JCD.

Prilozi su dopunskoj deklaraciji, uz ostale isprave potrebne za određeni postupak, i originalni primjerci 3 JCD što ih je ovjerila izlazna carinska ispostava. Dopunske deklaracije podnose se odvojeno, temeljem postupka iza razdoblje kako određuje odobrenje..

9.         Ovlašteni izvoznik za podrijetlo robe

Da bi ovaj postupak bio cjelovit , ovlašteni izvoznik treba postati i ovlašteni izvoznik za podrijetlo robe.

Tko je ovlašteni izvoznik za podrijetlo robe?

Ovlašteni izvoznik je osoba kojoj Carinska uprava, na njezin zahtjev, može dati odobrenje, neovisno o vrijednosti robe u izvozu, da sama na računu ovjeri podrijetlo robe. Broj odobrenja upisuje se na račun. Kako bi izvoznik mogao postati ovlaštenim, mora se obvezati da će poštivati odredbe ugovora o slobodnoj trgovini Republike Hrvatske i država kojima je roba namijenjena, a da bi izvoznik mogao steći takav status, mora poznavati pravila o podrijetlu robe- ne smije ih, naime, kršiti neistinitim prikazivanjem činjenica o robi.

Carinska uprava, prije negoli nekome da takvo ovlaštenje, mora provjeriti koliko osoba koja to zahtijeva poznaje ugovor o slobodnoj trgovini i pravila znanja, moći će se izdati odobrenje o pojednostavnjenju postupka potvrđivanja podrijetla robe.

Podrijetlo robe u trgovini sa inozemstvom ima najveću važnost, pa će se, izvoznici i uvoznici robe, te carinska služba, tom temom ubuduće morati pozabaviti znatno više nego dosad, jer će, jamačno, biti još mnogo ugovora o trgovini. To smo pitanje ovdje naznačili samo načelno, zato što ovlašteni izvoznik neće moći iskoristiti pogodnosti carinjenja robe u izvozu, ne stekne li status ovlaštena izvoznika za podrijetlo robe, te ako mu vrijednost robe na računu (izjava na računu) premaši svotu propisanu pojedinim ugovor o trgovini.

Postupak uvoza robe

Osoba koja je unijela robu u carinsko područje Republike Hrvatske obvezna ju je, bez odgode, podnijeti carinarnici.

Robu se carinarnici podnosi skraćenom deklaracijom, osim ako se ne zahtijeva carinski dopušteno postupanje ili uporabu do isteka sljedećega radnoga dana, s tim da se podnese deklaraciju za provozni postupak. Ako osoba ne obavi formalnost za određivanje carinskog postupka za robu podnesenu carinarnici do isteka prvoga sljedećega radnoga dana nakon podnošenja robe, obvezna je podnijeti  skraćenu deklaraciju na obrascu iz Priloga 4 Uredbe za provedbu Carinskog zakona. Roba podnesena carinarnici na osnovi skraćene deklaracije ima status robe u privremenom smještaju i za nju je potrebno obaviti formalnosti za određivanje carinskog postupka u rokovima iz Članka 61. Carinskog zakona.

Od trenutka podnošenja robe do trenutka podnošenja deklaracije, deklarant ima pravo zahtijevati pregled robe ili uzimanje uzoraka radi određivanja carinskog postupka na način što ga propisuje Članak  54. Carinskog zakona i Članak 60. Uredbe .

Pisanu carinsku deklaraciju kojoj su priložene sve potrebne isprave carinski službenik će prihvatiti i upisati u kontrolnik početnih provoznih postupaka što ga se vodi u otpremnoj carinarnici. Jednako će se postupiti i sa skraćenom deklaracijom koju se upisuje u kontrolnik skraćenih deklaracija.

Ako pošiljka sadrži više vrsta robe, u rubrici 31 JCD upisuje se:» Roba prema priložnom popisu pošiljaka», a JCD se prilaže «Popis pošiljaka» na obrascu iz priloga 12 Uredbe.

Pri provjeri deklaracije, carinski djelatnik provjerava odgovaraju li stanje, vrsta i količina robe prijavljenim podatcima, te je li položeno odgovarajuće osiguranje. Ako je carinskom deklaracijom podnesena roba što podliježe naplati posebnih poreza, postupit će sse sukladno Članku 422. Uredbe. Kad se ustanovi da su ispunjeni svi uvjeti , carinik pušta robu glavnom obvezniku.

Glavni obveznik mora predati netaknutu robu u roku naznačenom u carinskoj deklaraciji i to carinarnici navedenoj u carinskoj deklaraciji kao odredišnoj.

Prijevoz robe moraju pratiti primjerci deklaracije za postupak provoza što ih otpremna carinarnica predaje glavnom obvezniku ili njegovu opunomoćeniku.

1.         Postupak pri odredišnoj carinarnici

Robu se podnosi odredišnoj carinarnici gdje se predaje primjerke deklaracije za postupak provoza.

Pri odredišnoj carinarnici podnosi se carinsku deklaraciju za određeni postupak ili skraćenu deklaraciju kojom se robu upućuje u privremeni smještaj. Na osnovi primjeraka deklaracije za provozni postupak kojim je roba stavljena u privremeni smještaj završava se provozni postupak i razdužuje jamstvo glavnog obveznika u provoznom postupku.

2.         Prihvaćanje i provjera deklaracije

Za svu robu što ju se stavlja u carinski postupak podnosi se pisanu carinsku deklaraciju.

Carinska deklaracija se može podnijeti tek kada je podnesena roba. Iznimno, carinarnica može dopustiti da se carinska deklaracija podnese prije podnošenja robe. U tom slučaju carinarnica uvažavajući okolnosti određuje rok u kojem roba mora biti podnesena. Ako roba nije podnesena u određenom roku smatra se da deklaracija nije podnesena.

Ako je carinska deklaracija podnesena prije negoli je roba na koju se odnosi  prispjela u carinarnicu ili na drugo mjesto koje je odobrila carinarnica, deklaracija može biti prihvaćena  tek nakon što roba bude podnesena carinarnici

Carinska deklaracija se podnosi u uredovno vrijeme carinarnice. Carinarnica može na zahtjev deklaranata odobriti da se deklaracija podnese izvan uredovnog vremena. Moguće troškove snosi deklarant

Svaka deklaracija koja se podnese ovlaštenom carinskom službeniku na nekom drugo mjestu kojeg je carinarnica odobrila podnositelju deklaracije smatra se da je bila podnesena carinarnica. Obračun troškova podnošenja deklaracije izvan uredovnog vremena carinarnice i troškove podnošenja deklaracije na drugom mjestu izvršit će sukladno Članku 94. stavak 4 ove Uredbe. Datum prihvaćanja carinske deklaracije mora biti zabilježen na carinskoj deklaraciji. Ako je jednom carinskom deklaracijom obuhvaćena roba koja se razvrstava na dvije ili više tarifnih oznaka u Carinskoj tarifi, podatci za svaku pojedinu tarifnu oznaku smatraju se zasebnom deklaracijom.

Strojevi i prema u rastavljenom stanju koji se razvrstavaju u jednu tarifnu oznaku u Carinskoj tarifi smatraju se jednom vrstom robe.

Pravilno popunjenu deklaraciju kojoj su priložene sve isprave potrebne za primjenu carinskih propisa u vezi sa zahtijevanim carinskim postupkom, carinarnica je dužna odmah prihvatiti, pod uvjetom da je roba na koju se deklaracija odnosi već podnesena carinarnici.

Prihvaćenu deklaraciju može se ispravljati, na usmeni zahtjev deklaranta, jedino pod sljedećim uvjetima:

• da izmjena podataka nema za posljedicu da deklaracija vrijedi za drugu robu u odnosu na onu što je bila privatno prijavljena,
• da carinski djelatnik nije već sam ustanovio kako je podatak što ga deklarant želi izmijeniti neispravan,
• da carinski djelatnik nije već izrazio nakanu obavljanja pregleda robe, da roba već nije puštena deklarantu

Carinski djelatnik može zahtijevati da se, umjesto deklaracije na kojoj je bilo dopušteno deklarantu mijenjati podatke, podnese novu deklaraciju.

Sukladno Članku 124. Uredbe, u deklaraciji se bilježe osnove i rezultate provjere te podatke ili djelu pregledane robe. Ako podatci nisu u suglasju s podatcima u carinskoj deklaraciji, carinski će djelatnika svoj nalaz ubilježiti na poleđini carinske deklaracije i unijeti u kompjuter, u odgovarajuće rubrike deklaracije. Ako se robu pusti deklarantu prije negoli se dobiveni rezultati provjere i ako je vjerojatno da bi rezultati provjere carinske deklaracije mogli uzrokovati carinski dug više od izračunavanoga na osnovi podataka carinska deklaracija osigurava taj viši dug. Na carinsku deklaraciju deklarant ima pravo žalbe, što ne odgađa izvršenje

3.         Plaćanje carinskog duga

Ako je svota davanja što ju je deklarant obračunao u carinskoj deklaraciji upravo svota duga što ga treba platiti, puštanjem robe deklarantu počinje teći rok za plaćanje duga. Ako je nalazom carinskog djelatnika izmijenjen obračun duga što ga je deklarant naveo u carinskoj deklaraciji, račun treba podnositelju deklaracije uručiti istog radnog dana kada mu je roba puštena, te mu otad počinje teći rok za plaćanje carinskog duga.

4.         Carinski dopušteno postupanje sa stranom robom pri neizravnom reespektu

Sa stranom robom kupljenom u inozemstvu, s namjerom njezine daljnje prodaje u inozemstvu, kad je se unosi u carinsko područje Republike Hrvatske, postupa se kako slijedi:

1. 1.Ako nema potrebe za zadržavanjem robe u carinskom području RH, na graničnoj ispostavi ovlaštene carinarnice podnosi se:

             -carinsku deklaraciju za provedbu provoznoga postupka, te

      -račun domaće tvrtke o prodaji robe u inozemstvu

1. 2.Namjerava li se robu, u kraćemu ili duljem razdoblju, zadržati u carinskom području RH, graničnoj ispostavi ovlaštene carinarnice podnosi se carinske isprave za provedbu provoznog postupka do odgovarajuće unutarnje carinarnice, s tim da se:

-unutarnjoj carinarnici podnese deklaraciju za provedbu postupka carinskoga skladištenja ili drugoga postupka s odgodom,

             -robu neposredno smješta u slobodnu zonu

Postupak provoza  robe

Postupak provoza dopušta prijevoz robe od jednog do drugog mjesta unutar carinskog područja Republike Hrvatske i to:

• strane robe, a da ona ne podliježe plaćanju carine i drugih davanja ili mjerama trgovinske politike, domaće robe za koju je proveden postupak izvoza

Prijevoz robe odvija se:

• prema postupku provoza određenim ovim Zakonom.
• prema postupku TIR karneta određenim odredbama sporazuma TIR,
• prema postupku ATA karneta određenim odredbama sporazuma ATA kao provoznom ispravom
• poštom (uključujući pakete)

Uporaba postupka provoza neće utjecati na posebne odredbe koje se primjenjuju na prijevoz robe stavljene u carinski postupak s gospodarskim učinkom.

Postupak provoza okončava se podnošenjem robe i pripadajućih isprava odredišnoj carinarnici sukladno odredbama dotičnoga postupka.

1.         Posebne odredbe za postupak provoza

Polaganje jamstva u provozu je potrebno za plaćanje carinskog duga i drugih davanja koja bi mogla nastati za robu u provoznom postupku. Osoba koja je položila jamstvo je glavni obveznik. Polaganje jamstva nije potrebno u slučaju:

• prijevoza morem, rijekom ili zrakom
• prijevoza cjevovodima
• prijevoza hrvatskim željeznicama

Prijevoznik je glavni obveznik.

Glavne obveznik odgovoran je za:

• predaju robe odredišnoj carinarnici u nepromijenjenu stanju i u propisanu roku te uz poštivanje mjera koje su preuzete radi osiguranja istovjetnosti robe,
• poštivanje drugih obveza u postupku provoza

Ministar financija može propisati u kojim se slučajevima umjesto jamstva može dati drugi oblik osiguranja u provoznom postupku.

Postupak provoza može se dopustiti i za prijevoz domaće robe od jednog do drugog mjesta unutar carinskog područja RH preko područja druge države bez promjene njezina carinskog statusa.

Poseban nadzor robe pri uvozu i izvozu

1.         Nadzor kakvoće

Popis proizvoda za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći o kakvoj utvrđuje Vlada RH.

Proizvodi koje pravna ili fizička osoba uvozi, odnosno proizvođač domaćih proizvoda isporučuje radi obavljanja registrirane djelatnosti (sirovine i repromaterijali) i proizvodi namijenjeni osobnoj uporabi ne podliježu nadzoru kakvoće radi izdavanja uvjerenja.

Carinarnica je dužna ovlaštenom gospodarskom inspektoratu odmah po obavljanom  carinjenju dostaviti popunjeni i ovjerovljeni obrazac za proizvode koji podliježu nadzoru kakvoće. Za proizvode za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći, uvoznik odnosno domaći proizvođač dužan je ovlaštenom gospodarskom inspektoratu podnijeti pisani zahtjeva radi izdavanja uvjerenja o kakvoći kojim se to potvrđuje.

Uvoznik, korisnik uvoznih proizvoda, odnosno domaći proizvođač ne smije proizvode koji podliježu nadzoru kakvoće stavljati u promet na hrvatsko tržište dok za proizvode ne pribavi uvjerenje o kakvoći.

2.         Zdravstveno-sanitarni nadzor

Ovim se zakonom određuju poslovi, ustrojstvo rada, ovlasti i dužnosti tijela državne uprave koja obavljaju poslove sanitarne inspekcije te posebni uvjeti za postavljanje u zvanje sanitarnih inspektora.

3.         Veterinarski nadzor

Ovim se zakonom uređuje zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, unapređenje reprodukcije životinja, veterinarska zaštita okoliša, ustroja veterinarske inspekcije i druga pitanja bitna za veterinarstvo.

4.         Fitopatološki nadzor

Ovim zakonom uređuje se proizvodnja i trgovina poljoprivrednog sjemena, presadnica, micelija jestivih i ljekovitih gljiva, poljoprivrednog sadnog materijala te priznanje sorti poljoprivrednog bilja i druga pitanja od značenja za provedbom jedinstvenog sustava poljoprivrednog sjemeničarstva i rasadničarstva.

Ostali oblici nadzora su uredba o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, zakon o zaštiti prirode, zakon o otpad, zakon o otrovima …

Carinarnice

Carinarnice su ustrojene jedinice carinske uprave a osnivaju se u gospodarskim i prometnim središtima kada to zagrijeva opseg, struktura i tokovi robe u putničkom prometu s inozemstvom te drugi gospodarski interesi. Odluke o osnivanju, sjedištima, području djelovanja i početku rada carinarnica donosi Vlada RH.

            Na području RH ustrojeno je 10 carinarnica koje se razlikuju po kategorijama ovisno o obujmu i složenosti poslova.

Carinarnica Zagreb (po obujmu i složenosti najveća, te je svrstana izvan kategorija).

Carinarnice I. kategorije

1.         Carinarnica Osijek

2.         Carinarnica Koprivnica

3.         Carinarnica Pula

4.         Carinarnica Rijeka

5.         Carinarnica Split

Carinarnice II. kategorije

1. 1.Carinarnica Šibenik
2. 2.Carinarnica Zadar
3. 3.Carinarnica Ploče
4. 4.Carinarnica Dubrovnik

Radom carinarnice upravlja pročelnik  kojega na radno mjesto raspoređuje ministar financija na prijedlog ravnatelja. Pročelnik carinarnice za svoj rad odgovoran ravnatelju carinske uprave, a pomoćnicima ravnatelja odgovoran je za zakonito i pravodobno obavljanje poslova iz djelokruga rada ustrojstvene jedinice središnjeg ureda carinske uprave kojom upravljaju.

U carinarnicama su ustrojeni odjeli, odsjeci i pododsjeci za poslove koji su određeni posebnim propisima ustrojene sucarinske ispostave i carinski odjeljci. Odjeli se u carinarnicama formiraju za jednu ili više srodnih vrsta poslova a što ovisi o veličini odnosno o kategoriji carinarnice. Kada ima više različitih vrsta poslova i veći broj izvršitelja, ustrojavaju se odsjeci i pododsjeci.

Radom odjela u carinarnicama upravljaju načelnici a voditelji odsjecima i pododsjecima. Načelnik odjela u carinarnici odgovoran je za rad odjela ravnatelju i pročelniku carinarnice.

Radom carinskih ispostava upravljaju predstojnici a carinskim odjeljcima voditelji. Predstojnik carinske ispostave odgovoran je ravnatelju, pročelniku carinarnice i predstojniku ispostave.  

Carinske ispostave se po vrsti poslova dijela na robne, granične i robogranične. Odjeljci se također dijele po istom principu, ali se u pravilu osnivaju za granične prijelaze s manjom frekvencijom putnika i roba.

Početak rada carinske ispostave i carinskog odjeljka pojedine carinarnice određuje ministar financija rješenjem koje se objavljuje u Narodnim novinama.

Trenutno je u okviru Carinske uprave Hrvatske ustrojeno 122 carinske ispostave i 90 carinskih odjeljaka.

1.         Carinarnica Zadar

            Među carinarnicama II. kategorije, po obujmu poslova i rezultatima rada carinarnica Zadar je najveća. Ova carinarnica djeluje na području cijele Zadarske županije te na dijelu Ličko-Senjske županije odnosno na području grada Novalje i općina Donji Lapac, Plitvička jezera i Udbina.

U Carinarnici Zadar ustrojeni su: Odjel za carinske postupke i trošarine, Odjel za reviziju, naknadne kontrole i suzbijanje krijumčarenja te Odjel za financijsko-materijalne, kadrovske i opće poslove.

U okviru carinarnice djeluju sljedeće carinske ispostave i carinski odjeljci:

• Carinska ispostava II. Gaženica (robno-granična),
• Carinska ispostava II. Ličko Petrovo selo (granična) s carinskim odjeljkom Užljebić,
• Carinska ispostava II. Luka Zadar (robno-granična) sa sezonskim carinskim odjeljcima II. Sali i Božava,
• Carinska Ispostava III. Zračna luka

            Upravna zgrada carinarnice nalazi se u centru Zadra a izgrađena je 1905. godine za vrijeme talijanske vladavine. Do početka šezdesetih godina u zgradi je bila smještena ribarnica (za koju namjenu je i projektirana). Prenamjenjena zarad carinske službe izvršena je 1965. godine, a temeljito je rekonstruirana 1986. godine. Vanjski izgled je ostao isti jer je zgrada pod zaštitom Ministarstva kulture.

            Carinarnica Zadar je do 1969. godine bila carinska ispostava Carinarnice Šibenik. Dobivši samostalnost, iz godine u godinu povećala je broj djelatnika i obujam poslova, te je sa tadašnjih tridesetak narasla na sadašnjih 74, s tendencijom rasta, s obzirom da još sva radna mjesta (102 utvrđenih Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta) nisu popunjena.

            Najbrojniji su djelatnici sa srednjom stručnom spremom kojih je 26, s višom ih je 24 a sa visokom 19. Magisterij ima jedan djelatnik. Tri djelatnika su u zvanju namještenika.

            Položajnih je zvanja u carinarnici 13, od kojih je 6 na položajima I. vrste, 5 na položajima II. vrste i 2 na položajima III. vrste.

            U Carinarnici Zadar rade djelatnici petnaest različitih zanimanja a najzatupljeniji su: diplomirani ekonomisti, diplomirani pravnik, maturant gimnazije i upravno-birotehnički radnik. Najviše je nepopunjenih radnih mjesta za koje je kao uvjet propisan završni pravni fakultet s pet i više godina radnog iskustva.

            Osobitost ove carinarnice je u raznolikosti poslova raznovrsnim uvjetima pod kojima se obavljaju. Naime, na jednoj su strani otočni granični prijelazi a na drugoj cestovni, većim dijelom godine snijegom pokriveni cestovni prijelazi u Lici.

Carinarnica Zadar ima pet stalnih graničnih prijelaza i dva sezonska od kojih su četiri pomorska, dva cestovna i jedan zračni. Pomorski putnički granični prijelaz u zadarskoj luci- u samom centru grada, ima  dugu tradiciju ponajprije što je to najkraći pomorski put između Italije i obala Dalmacije (trajektna linija Zadar-Ancona) a također zbog kulturno-povijesnih veza dviju obala. U novije vrijeme važan je i zbog povećanja uplovljavanja nautičara odnosno brodica u atraktivan akvatorij.

Udio carinarnice Zadar u ukupnom prihodu Carinske uprave bio je 2002. godine 1,77%. Tijekom iste godine evidentirano je ukupno 53,764 raznih postupaka u carinskim ispostavama i carinskim odjeljcima Carinarnice Zadar (uvoz, izvoz, provoz, skladištenje), a riješeno je 525 prekršajnih i 1874 upravnih predmeta.

Veći razvoj gospodarstva na teritoriju nadležnosti Carinarnice Zadar koji se očekuje dovršenjem i puštanjem u promet auto-ceste Zagreb-Zadar-Split, pretpostavka je za njen veći budući udio u ukupnom prihodu carinske uprave.

Oprema

U odnosu na ostale upravne organizacije u sastavu Ministarstva financija, može se primijetiti da do sada računalna oprema carinske uprave, posebno manjih carinarnica, nije bila na zadovoljavajućoj razini jer su to bila osobna računala starijih generacija i malih mogućnosti. Štoviše, velik broj graničnih pa i robnih carinskih ispostava do 2002. godine uopće nije bio priključen na računalnu mrežu i aplikacije. To je dovodilo do nekompletnih podataka , sporijega rada i nemogućnosti kontrole i analize rada.

Poslovni procesi unutar carinske djelatnosti, prihvat podataka u elektronski oblik, potreba za njihovom dostupnošću u različitim procesima u vrlo kratkom vremenskom periodu i na geografski vrlo udaljenim lokacijama, uzrokovala je organizaciju informacijskog sustava Carinske uprave kakav je danas  u primjeni. Taj je informacijski sustav organiziran na način da je poslovna aplikacija postavljena na centralnom računalu, kojem korisnici pristupaju putem terminala kroz vrlo stabilnu telekomunikacijsku mrežu.

Komunikacijska mreža Carinske uprave zasniva se na uporabi modernih multiuslužnih uređaja koji podržavaju korištenje širokog spektra prijenosnih tehnologija i integraciju multimedijskih servisa. Mreža je bazirana na protokolu što je rezultiralo pojednostavnjenjem nadzornih funkcija ,smanjenjem opterećenja mreže i bržim uvođenjem u QoS mrežu čime je stvorena robusna, propusna i razgranata mreža.

Logička organizacija komunikacijske mreže Carinske uprave prati njenu posebnu organizaciju kroz više razina. Zbog različitih potreba za mrežnim resursima na različitim lokacijama napravljena je sistematizacija i razvrstavanje svih informatiziranih lokacija u više grupa. Centralno računalo na kojem se nalazi poslovna aplikacija nalazi se u GZAOP-u, a centralna lokacija komunikacijske mreže nalazi se na lokaciji carinarnice Zagreb.

Izlaz svih lokacija prema Internetu omogućen je preko centralne lokacije zajedničkim linkom, zaštićen vatrozidom. Na centralnoj lokaciji nalazi se i forma servera koji će putem interneta pružiti nove usluge koje su u izradi (aplikacija za carinsku tarifu, aplikacija za upravljanje dokumentima uz elektronski potpis, interni WEB i E-mail). Pored navedenog, ovako ustrojena mreža omogućava IP telefoniju i video konferencije.

Metode rada u carinskoj upravi

Temeljna djelatnost Carinske uprave, ona koja donosi prihod carinskoj upravi odnosno puni proračun odvija se na nivou carinarnice.

Primjenom jedinstvenih postupaka koje prate jedinstveni obrasci, postignuta je standardizacija u poslovanju koja omogućava jednostavniji i učinkovitiji rad carinske službe. Način postupanja detaljno je propisan carinskim zakonom i Uredbom za provedbu carinskog zakona te ostalim pratećim propisima.

Kratica za Internet Protokol- jezik kojim komuniciraju skoro sva računala današnjice

Kratica za «Quality of Service»- informatički sustav koji može dati garanciju usluge

određene kvalitete

Gradski zavod za automatsku obradu podataka- Zagreb

Za svu se robu koja se stavlja u bilo koji od carinskih postupaka podnosi carinska deklaracija a to je «radnja ili isprava kojom osoba u propisanom obliku i na propisan način zahtijeva da se roba stavi u neki od carinskih postupaka». Nekada su postojale različite vrste deklaracija što je otežavalo i usporavalo rad svih sudionika u postupku, što je riješio novi Carinski zakon.

Deklaracija se može podnijeti pisano ili elektroničkom razmjenom podataka, kada to dopuštaju tehničke mogućnosti, uz obvezno odobrenje Carinske uprave.

Carinarnice svakodnevno rješavaju mnoštvo predmeta i donose upravna rješenja u prvom stupnju, po zahtjevima za odobrenje: postupaka unutarnje proizvodnje, postupaka vanjske proizvodnje, carinskih povlastica, produženje roka skraćene deklaracije, postupaka privremenog uvoza i izvoza robe, carinskog skladištenja, povrata carinskog duga i ostalog.

Postupak propisan Zakonom o općem upravnom postupku vrijedi, u pravilu za sva upravna tijela kad rješavaju u upravnim stvarima. Zakon predviđa i mogućnost da se za određenu upravnu ovlast, zbog osobitosti materije, upravni postupak može urediti i drukčije nego što propisuje Zakonom o općem upravnom postupku. Ta je mogućnost prilično široko iskorištena u najnovijem carinskom zakonu, a što je utemeljeno na osobitosti materije u carinskoj upravnoj ovlasti, osebujnim poslovima carinske službe u vezi s kretanjem  robe u

međunarodnom prometu, što zahtjeva brzu i djelotvornu provedbu upravnog postupka uz istodobno poštivanje mnogih, često veoma složenih propisa.

Carinska uprava mora biti u tijeku i usklađivati svoj rad s međunarodno prihvaćenim metodama rada, kako ne bi izgubila korak, jer se protok robe ne smije usporavati a naročito se ne može zaustavljati.

U Središnjem uredu Carinske uprave, zadnji dostupni podatak o godišnje zaprimljenom broju upravnih zahtjeva na nivou Carinske uprave je za 1999.godinu i iznosi 325,483 zahtjeva. Pored toga, donijeto je 18,306 mišljenja o raspoređivanju robe u carinsku tarifu. Iste godine su carinski laboratoriji obradili-analizirali 25,133 raznih uzoraka robe.

Pored upravnih, carinarnice su nadležne rješavati i prekršajne predmete u prvom stupnju. Do stupanja na snagu novog Zakona o prekršajima koji se primjenjuje od 1.10.2002. godine prekršajne postupke rješavale su Komisije za prekršaje , a sada su one preimenovane u Vijeća za prekršaje koja se po sastavu razlikuju u toliko što predsjednik Vijeća mora biti diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom.

U 2002. godini primljeno je 19,595 prijava za pokretanje carinskih prekršaja, a vrijednost robe koja je bila predmetom prekršaja iznosila je 515,188,3361 kuna. Najveći broj prijava podnijeli su carinski djelatnici-15,158, dok su djelatnici MUP-a podnijeli3,144 prijavu. Slijedi Državni inspektorat s 956 prijava a svi ostali podnositelji 337, prijava.

Riješeno je ukupno 16,339 predmeta, dok su ostali u fazi rješavanja ili su prijave obustavljene radi zastare ili drugih razloga.

Svakodnevni rad djelatnika u carinarnicama podložen je kontroli odnosno reviziji koju interno provode inspektori službe odnosno odjela za reviziju. Periodično se po nalogu ravnatelja Carinske uprave sastavlja povjerenstvo u sastavu kojega se imenuju djelatnici iz Središnjega ureda sa zadatkom da izvrše temeljnu kontrolu rada neke carinarnice.

O uzvršenoj se kontroli sastavlja zapisnik na koji se carinarnice odnosno njene ustrojstvene jedinice očituju. Ovisno o nalazu povjerenstva, poduzimaju se pojedine radnje, a ponekad je to i osnovi za pokretanje disciplinskog pa i kaznenog postupka protiv pojedinih djelatnika.

Kontakti s javnošću

Za kontakte s javnošću, nije ovlašten nitko u Carinskoj upravi.

Za sve organizacije i službe Ministarstva financija, za odnose sa javnošću zadužen je glasnogovornik Ministarstva, čije je radno mjesto u sklopu Kabineta ministra financija. Glasnogovornik Ministarstva, između ostaloga, prati odnose s javnim medijima.

Ravnatelj Carinske uprave, po odobrenju ministra, može dati informacije i odgovoriti na pismene upite novinara koji se odnose na djelovanje Carinske uprave.

Stječe se utisak da je Carinska uprava, kao i Ministarstvo financija, doista zatvorena organizacija  što se tiče dostupnosti informacija, a što se može povezati s njenim izravnim djelovanjem na punjenju proračuna.

Objelodanjivanje pojedinih akata, način i vrijeme početka njihove primjene može izazvati neželjene aktivnosti sudionika u carinskim postupcima, a što se može negativno odraziti na financijske efekte istih.

Javnost ne može biti upoznata sa svim elementima rada carinske službe kao npr. kad se radi o suzbijanju krijumčarenja koje se prvenstveno temelji na obavještajnom radu i to na više razina i organizirano

Zaključak

Carinska uprava se u svojem radu odnosno u nastojanju ostvarivanja pojedinih zadataka, susreće sa mnogim problemima, od kojih spominjemo samo najvažnije.

1.         Nedostatak stručnog kadra

Carinska uprava je dio državne uprave koji u svakidašnjem radu mora poznavati i pravilno primjenjivati neusporedivo najveći broj izvora pozitivnog prava: zakona, uredba, pravilnika, odluka, naredba, međunarodnih konvencija, bilateralnih ugovora i slično.

Carinski propisi u užem smislu samo su maleni dio onoga što carinski službenik mora znati. To znači d carinski službenik u svakom trenutku mora biti svjestan postojanja svih tih izvora prava, znati da su u vezi s njegovim poslom i da ih mora u datom trenutku primijetiti. Taj bi se problem mogao riješiti ustanovljenjem posebne, carinske škole, koja bi planom i programom doškolovavanja odnosno specijalizacije mogla udovoljiti navedenim zahtjevima. Stalno educiranje i usavršavanje djelatnika Carinske uprave predviđeno je i CARDS programom.

2.         Neodgovarajuća i nedovoljna sredstva za rad

Carinska služba nije, po mišljenju rukovodećih djelatnika do sada imala odgovarajući status i nužna je njena preobrazba, preustroj i osiguranje potrebnih materijalno-tehničkih sredstava za rad i razvoj. Trend je odlaska stručnjaka i to mahom diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista u organizacije odnosno tvrtke koje pružaju bolje uvjete rada, prvenstveno bolju plaću. Pored navedenog, problem je i u razini odlučivanja, budući da se npr. za najobičnije privremene premještaje carinika iz jedne u drugu carinsku ispostavu, prijedlog rješenja dostavlja na potpis ministra, što ne samo ovu upravnu organizaciju, već i cijelo ministarstvo čini sporim.

3.         Suzbijanje neslužbenog gospodarstva

Neslužbeno gospodarstvo ne uključuje samo stanovnike naše zemlje nego i mnoge fizičke i pravne osobe ostalih zemalja kada za to imaju dovoljno motiva, te tragaju za alternativnim načinima potpunoga ili djelomičnog izbjegavanja poreznih obveza, transferom novca ili pranjem novca.

Među brojnim kanalima za djelovanje neslužbenog gospodarstva, vanjska trgovina je jedan od značajnijih. Svako iskrivljenje podataka u vezi s vrijednošću, količinom, stanjem i podrijetlom robe može bitno utjecati na veličinu ukupnih financijskih kretanja ali i visinu carinskih, poreznih i drugih davanja što ih sudionici trebaju namiriti državi a to nastoje izbjeći. Osnovni je cilj carinika i poreznika ustanoviti moguće kanale te i razloge njihova nastanka.

Carinska uprava je upravna organizacija koja je među prvima u programu reorganizacije i prilagođavanja zahtjevima koje pred Republiku Hrvatsku stavlja Europska unija. Taj proces je već započeo a trajat će nekoliko godina. Sudeći prema entuzijazmu stručnjaka Carinske uprave i spremnosti prihvaćanja novih odnosa, za pretpostavit je da će Carinska uprava  Republike Hrvatske prerasti u modernu upravnu organizaciju.

Komentari (0)

RSS link na komentare